STD Pajo Kolarić
Pjesmarica
Sonja 

U beskrajnost pružila se stepa 
od snijega sibirskog pokrivena 
ko stupovi pakleni strše brda 
željni svijeta i sunašca divna 
i u kućici koju pritis'o snijeg 
sjedi ko sužanj jedan čovjek blijed 
i u groznici gleda avet srašnu 
muklo zvuči, muklo zvuči mu glas 
kroz noć tamnu. 
 
Sonja, tvoju crnu kosu 
bezbroj puta u snu ljubio sam ja 
zaboravit' te ne mogu cvijete 
iz volginih dolina 
Sonja k'o voda prolazi vrijeme 
beskonačna je muka moja 
čuj mi vapaj i uzdahe  plač srca mog 
sibirski snijeg dok pokri me svog. 
 
Nekad smo bili muž i žena 
ja volio sam te ko Boga svog 
ni sanjao nisam da si nevjerna 
nit znadoh tad za dragana tvog 
tek jednog dana vidjeh da te ljubi 
ruka tvoja grlila ga tad 
tu zabo sam mu nož svoj usred grudi 
ko ubicu vezaše me ljudi. 
 
Sonja ...... 
 
Gdje si sad i šta je s tobom bilo 
o tom nikakvih vijesti nemam 
samo krstare kroz to more bijelo 
kozaci i gladne vukove gledam 
zar slika moja za te je nestala 
i nova sreća za te cvijeta sad 
ja doći ću ti u snu iznenada 
i pjevat ću ti moju pjesmu tad 
 
Sonja ......